Edooooo

15 rujan 2012

Nisam pisao godinama...juuuuuh

I m back!!!!!

06 lipanj 2008

:)

plitvice

U srijedu je započela ,jubilarna,treća po redu bakina razmjena»big baka winter show».Naravno,na početku razmjene se od participanata nije pojavio nitko jer su Novosadjani Tijana i Duka zakasnili na vlak iz Zagreba za Rijeku,Ireni su iskrsnule poslovne obaveze,a Marku se razbolila zlatna ribica pa ju je ostao njegovati....pod parolom nista nas ne smije iznenaditi,Mario,Sale i moja malenkost smo kidnapirali Olivarija iz prijevozničke agencije «Olivari» i zaputili se preko 7 gora,7 mora,7 minskih polja i 7 sekretara SKOJ-a na Plitvice.Prije polaska sam objasnio baki da ne hrani golubove na balkonu batkom od pileta ili prasetinom jer je to njoj tata,mudri Zdenko poslao za ručak.....ne baka,nisu golubovi muslimani,jednostavno ne jedu prasetinu!!!!
Zbog izostanaka nas ima samo četvero u kombiju za devet osoba pa smo se raširili kao pet deka parizera na pola kruha!Putem psujem Zorana Vakulu(prognostičar sa HRT-a)jer sam se obukao poput zimogroznog sibirskog lovca na tuljane, a sunce upeklo...zaustavljamo se ispred pekare u Novom Vinodolskom i prežderavamo se proizvodima kod Ljatifija.u nastavku puta psujem i Ljatifija jer mi je dao vreo burek pa se sada beljim šoferima iz suprotnog smjera hladeći jezik na vjetru!Olivari cijelim putem pozdravlja šofere autobusa,kamiona,kombija....iz suprotnog smjera jer po njegovoj priči ispada da su to sve njegovi susjedi iz Malinske.kladim se da bi pozdravio i Kineza koji gura rikšu jer je i taj vjerovatno iz Malinske koja usput ima 200 kuća,ali 700 šofera.onda smo mu složno zapjevali onu staru četničku....
Tko to kaze,tko to laze
Malinska je mala
Nije mala ,nije mala
100 šofera dala
polagano napuštamo obalu i uspinjemo se prema SAO Krajini i divimo se krajoliku prepunom minskih polja koja počinju odmah uz cestu koja je u toliko lošem stanju da je idealna za usitnjavanje bubrežnog kamenca.Mislim da je ovdje najgora kletva,dabogda ti se putem prisralo pa morao ići kenjat uz cestu!Prolazimo kraj jednog starog aviona i na pamet mi pada jedan članak iz novina u kojem piše da hrvatsko ratno zrakoplovstvo trenutno nema niti jedan zrakoplov(avion)u ispravnom stanju,koji je sposoban letjeti! Ispada da dok napredne zemlje imaju bespilotne avione mi očito raspolažemo sa bezavionskim pilotima.
Usred tijedna i izvan sezone i nije baš neka navala za ulazak na plitvice tako da osim nas četvoro tu je samo još jedna obitelj Koreanaca!
U četvrtak je počela kiša koja je Rijeku pretvorila u Veneziu!Trebala ti je gondola da skokneš do kioska kupit novine,a ja sam nepogriješivo pogadjao lokvu za lokvom tako da su mi nakon pedeset koraka počele rasti plivaće kožice izmedju nožnih prstiju!Imali smo u planu skoknuti do River puba na karaoke ,ali nas je kombinacija Balkanika tv(muzički program sa balkanskom muzikom),4 porno kanala i gomile alkohola natjerala da bacimo sidro u bakinoj palaci od 68 kvadrata i docekamo zoru,ako nista drugo onda u dobrom raspolozenju i suhi!
Da se razumijemo,4 programa sa pornićima smo uveli samo radi bake,pa smo odabrali samo one porno kanale za gledatelje treće dobi.Tako baka gleda,recimo pohotnice iz starackog doma 2,baka olga i kamiondzije,proteza u čaši 3,uspaljeni penzioneri na ljetovanju,vreli sex sa reumom,posljednji sex,viagrom protiv malih penzija,jebem te gluhu 4,uspaljene bakice prosirenih vena 2,mlohava ćuna 7,vodoinstalater uvijek svrši dvaput........
Petak smo odradili poput Crnogorca kojeg su zbog ljenosti izbacili iz plemena probudivši se oko 14:00!Lagana šetnja do Trsata i razgledavanje parka narodnih heroja koji se slobodno može preimenovati u park lokalnih ševaca zbog povećih sexualnih aktivnosti domorodačkog stanovništa od sumraka do zore.
Upoznavanje sa participantima razmjene koju je organizirao LC Rijeka,prežderavanje i welcome party.Finkinja nam demonstrira poznavanje hrvatskog jezika urličući ,JEBI SE!!!nakon što sam je gramatički ispravio i objasnio joj da se kaže , JEBI ME......više je nisam vidioJ
Subota je bila predvidjena za odlazak u Opatiju.Nije nas spriječilo niti to što je padalo kao iz kabla pa smo svi složno šljapkali....

jedna stara poslovica kaže da pametan uči na tuđim greškama ,a budala na svojim.ne znam onda u koju skupinu sebe da uguram.ja naime,nisam naučio niti na svojim greškama.znao sam da ako izađem noć prije karnevala i vratim se plazeci četveronoške,necu biti u stanju izdržati cijelu povorku.znao sam,ali i ovaj puta je zov alkohola i miris pičetine(ženskog mesa)bio jači od zdravog razuma........
zagrijavamo se u stanu moje nagluhe i senilne bake ispijajući kombinacije alkohola koje bi oborile sa nogu i iskusnog bauštelca kojeg je majka dojila rakijom!ponoc je vec bila otkucala i kocije su vec odavno opet postale bundeve kada se šesteročlana družina štovatelja alkohola odlučila zgnječena poput sardina autom spustiti prema gradu.cetvero nas sjedi iza pa cijelim putem imam sabino koljeno parkirano u bubregu i tinin lakat u grkljanu.polomljeni stizemo do centra i zahvaljujemo dionizu sto nas je sacuvao od policije jer da je šofer morao puhati alkotest i njegovi unuci bi ostali bez vozačke!upadamo na pidzama party,tradicionalnu kostimiranu zabavu koja se svake godine odrzava u jednom od rijeckih pubova noć prije karnevala.odmah sa ulaza uocavamo riječkog gradonačelnika kako plese na sanku maskiran u nekog sado-mazo punkera u drustvu neke ocvale bakice u kostimu miss pigy koja mu pokusava skinuti hlace.ohrabren sa jos nekoliko čašica rakije napućujem usne i počinjem mlatarati kukovima poput krme trajekta zahvacenog olujnim nevremenom.negledljivo!u rubriku trebe upisujem pozitivnu 0 ili nogometnim riječnikom ne upisujem se u strijelce!0 jer nisam uspio ubrloziti slatku slovenku(ubrloziti=odvesti u brlog),ali pozitivnu jer mi se nasmijala neka krezuba bakica prosirenih vena koja je naplacivala wc.doduse,nasmijala mi se samo prilikom ulaska dok me na izlasku izvrijedjala jer nisam platio koristenje wc-a!a da je jos znala da ni uz najbolju volju nisam uspio pijan pogoditi pisoar nego sam zapisao sve okolo........
doma se gegamo vozeći slalom izmedju bandera stilom janice kostelic uz nekoliko izlijetanja sa staze.mogu misliti kako tek tijani i duki odgovara ovo pentranje uzbrdo jer oni su iz lc novi sad,a u njihovim krajevima je najveca planina....lubenica.posljednjim atomima snage se dovlačimo u stan i uranjamo u krevet na zasluzeno guzvanje jastuka.jos da se prokleta soba toliko ne vrti.......
nisam posteno ni zaslinio jastuk,kada me nakon dva sata hrkanja probudio ritam bubnjeva.i to taman kada sam se spremao u snu razbacati angelinu jolie po krevetu ko gnojivo po livadi.mamurno krmeljav uskacem u kostim rode.ma znate one pticurine,sto lijencare na dimnjacima,a roditelji nas uce da one nose dijecu.mada sam ja ovako debeljuskast vise izgledao kao roda kojoj je netko napravio dijete!!!!
izlazim na ulicu i prikljucujem se ostatku jata koje laganim korakom baulja prema centru grada na 25.medjunarodni rijecki karneval.vec treci dan kao da netko sa oblaka po nama piski pa mi pada na pamet da reklamiramo rijeku sloganom,jebo veneziu i kod nas je sve pod vodom!usrana kisa nam moči krila koja su napravljena od spuzve pa nakon nekoliko ulica imam osjecaj da umjesto pticjih teglim krila od boinga!ako ovako nastavi padati do povorke cu se osjecati pogrbljeno ko onaj sizif sto je kamen teglio u staroj grckoj!krecemo na turneju 4 skakaonice(skijaski skokovi) koja bi se mogla objasniti kao ulazenje u svaku kafanu na koju naidjemo putem do centra.lagano mi se vec vokabular poceo suzavati,a i dorucak je imao najbolju namjeru da krene obrnutim putem i zavrsi na gradskom asfaltu ili po gorem scenariju na rodinim kandzama.ubrzo dolazimo do problema sa odlaskom na wc jer skidanje perja sa sebe nije niti malo jednostavan zadatak,a i komuniciranje sa ljudima moze biti problem jer kad god se nekome priblizim ga zveknem kljunom posred face.dolazimo do centra i mješamo se sa desetak tisuca maski iz cijeloga svijeta dok duka i tijana pokusavaju pronaci svoje simpsonove! rode nastupaju 73 po redu pa cekamo na start opijajuci se na gradskoj rivi!iako zbog alkohola vidim duplo cini mi se da se jato malkice smanjilo jer su neki ocigledno junacki pali i sada spavaju snom pravednika u maskaranim kolima koja predstavljaju gnijezdo na vrh dimnjaka!

organizatori nas pozivaju na start povorke i mi krecemo vec poprilicno izranjavani od ranojutarnjeg alkoholiziranja pa neke rode imaju samo jedno krilo,neke nemaju kljun,a neke su i zavrsile na ispumpavanju pa ce gledati snimku na tv-u kada se otrijezne.sa kapcima spustenim poput roleta na pola razmisljam dal da si gurnem krilo u kljun i prisilem se na povracanje ili da nastavim....nastavljam blijed poput duha caspera i mokar do zadnjeg pera.zapinjem za lezeceg policajca i uvaljujem se koliko sam dug i sirok u lokvu vode.zavrsavam povorku smrznut poput dabrovih jaja u hladnom gorskom potočiću......

samo da se oprostim....

27 veljača 2007

nakon ovog posta
pisanja je dosta:)

kako smo pronašli ante got....ovaj mojcu platner

ti si savršenstvo bez mane
ti si deo vojničkih snova
ti si lutka sa naslovne strane.....
da,možda bi ovi stihovi najbolje opisali mojcu platner.bila je poznata manekenka,okušala se je i na filmu,osvanula u mnogim reklamama.....gotovo da vas je bilo strah otvoriti konzervu na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete jer je postojala velika vjerojatnost da će vam iskočiti iz nje mojca platner!sigurno da je onda jedna takva djevojka bila zadnja misao prije spavanja mnogim klincima na odsluženju vojnog roka u tadašnjoj jna pa tako i tati jedne djevojke koji je svojoj prvorodjenoj kćeri dao ime po slavnoj manekenki!
jednom davno sam obećao da ću pronaći tu mojcu platner.zašto?iz 2 razloga.prvi je jer sam shvatio da bi to zbilja puno značilo jednoj djevojci u koju sam se zatelebao poput tek oprištavjelog srednjoškolca 20 i kusur godina kasnije,a drugi je da dokažem sebi da mogu nešto naizgled nemoguće.nešto što je ona sama pokušavala već nekoliko godina!!!!!
manirom detektiva kojem hercule poirot nije niti do potkoljenice probao sam prvo izraditi portret uboji...ups,manekenke.(malo sam se zanio gledajući kriminalističke serije na hrtovima).normalno,već sam prvim korakom pogriješio jer sam procijenio da je tada dotična gospodična imala 20 godina,pa sam dodavajući četvrtinu stoljeća dobijo ženu od maksimalno 45.onda sam stilom alije sirotanovića krenuo rudarski...
s obzirom da propali fudbaler nije još ukoračio u 21 stoljece i informatički se opismenio morao je sve starim metodama.mislim,da sam ja i kompijuterski freak osobno s dioptrijom teleskopa višnjanske zvijezdarnice ne bi mi puno pomoglo jer je arhiva gradske knjižnice u rijeci još uvijek u prahistoriji i gotovo da sam se iznenadio što me na ulazu nije dočekao netko sa toljagom u ruci.ulazim ja u tu arhivu i prilazi ti meni mladić koji nije ratko mladić nego dečko na odsluženju civilnog vojnog roka.ja ga mrtav hladan zamolim da mi donese SVE časopise o MODI sa prijelaza iz sedamdesetih u osamdesete....pogledao me je sumnjičavo kao da sam najveći feget na svijetu i siguran sam da bi me poželio šutnuti nogom u pedersku guzicu,ali je u civlnoj vojsci pa je samim tim sklon nasilju koliko i časne sestre karmelićanke.barem dok ne odsluži ovih 8 mjeseci duga domovini.....otišao je u arhivu pazeći da mu u svakom trenutku prdara bude okrenuta zidu i uskoro se vratio s hrpom arena,vikenda,žena,starta i još mali milion časopisa koji više niti ne izlaze.....i onda sam ja to sve listao dok mi guzica nije utrnula,a ja postao ekspert za modu kasnih 70-ih i ranih 80-ih.0 bodova.em je u tim časopisima bilo više goblena,krojeva,recepata i sličnih nebuloza nego pičetine,em je i ono malo pičetine što sam našao bilo nepotpisano.dakle,dotična platnerica mi je mogla biti pred nosom,a da ja ne znam da je to ona.nakon što su mi oči otpale od buljenja u goblene kao klincu nakon cjelodnevnog drndanja po playstationu odlučio sam ipak napraviti mali korak za čovjeka,a veliki za sumohrvata.ući u 21. stoljeće i prispojiti se na internet.
google!dakle,ako se upiše mojca platner,očita se neki slovenski film"ples v dežju" ilitiga ples na kiši.oduševljenje je trajalo odprilike koliko i prvi sex 13-godišnjaka.film je rađen 1961,a po mojim proračunima tada mojca još nije bila niti u planu.onda se meni upalila lampica.spojio sam se na slovenski telefonski imenik i bingo!!!!!!pronašao sam izvjesnu mojcu platner u kranjskoj gori,nazvao ja lijepo,predstavio se,objasnio situaciju.....i ispalo da je to kriva mojca platner.mislim,predpostavio sam da je kriva.jer zašto bi netko dao ime svojoj kćerki prvorođenoj po nekome tko čitav život prodaje na tržnici u mariboru????????KLIK!tut tuuuu tuuut....,zbogom,tvojih 5 minuta slave je upravo isteklo.
prdnuo sam u fenjer!još sam poslao mail nekim našim časopisima i nazvao sam kolinsku(mislim da mi je netko spomenuo da se slikala u reklami za coctu),pa su me gledali tupo kao mlado tek izleglog tuljana!!!!
e sad sam zbilja ostao bez ideje.preko interneta sam se povezao i sa nekom curom iz ljubljane,koja sasvim slučajno radi u slovenskom interpolu!i ona je nešto pokušavala,ali 0 bodova!mislim objektivno...ta je manekenka mogla biti poznata samo u to vrijeme kad je mojcin tata bio u vojsci i teško da će netko sad ,25 godina kasnije imati pojma tko je ona.mogla se je u međuvremenu i udati i utonuti u anonimnost sa sasvim desetim prezimenom.bio sam na najboljem putu da izvučem bijelu krpetinu i u znak predaje počnem sa njom mahati.ali jednom u životu i mene je sreća odlučila pomaziti....
učim ja doma za neki ispit i lupam glavom od stol jer ne uspijevam riješiti ni zadatke na nivou dekoncentriranog jelena lopatara.spava mi se pa zijevanjem usisavam gumicu sa stola.gluho je doba noći i osim mene i zaostala 2 pijanca na povratku iz kavane nitko živ budan.čak su i lokalne mačke kantuše odlučile prespavati ovu noć i odgoditi parenje za slijedeće dane pa se ne čuje niti njihovo zavijanje iz pravca obližnjih kontejnera.stiže mi poruka na mobitel!javlja se nina iz slovenije!
da li mojca platner ima kovrčavu kosu?
odakle ja da znam kakvu kosu ima mojca platner!?valjda je u ovih 25 godina skoknula koji uta i do frizera i trenutno može imati kosu bilo koje boje,duljine,oblika.....
neka žena sa tim imenom i prezimenom je upravo na televiziji!!!!!
počeo sam skakati po dnevnom boravku poput podivljalog pavijana sa komadom vrelog ugljena u gaćama!
aha,ipak postojiš i nisi u zemlju propala!
na sreću,još je netko te večeri odlučio ostati budan malo dulje.makar ne iz toliko intelektualnih razloga poput mene:)nina je usred hrvanja grčko rimskim stilom po krevetu sa svojim dragim na malom ekranu ugledala intervju sa mojcom platner.zatražila je time out prije završnog bakroreza po kičmi svog partnera i meni poslala gore spomenute poruke.
ostalo je povijest.slijedeći dan smo kontaktirali televizijsku kuću na kojoj je bila emisija,došli smo do broja telefona i nina je nazvala ženu.platnerica je na početku bila malo skeptična i skoro je pala na dupe od šoka,ali je s vremenom postala sasvim susretljiva i nimalo sa nosom u oblacima kako bi se možda moglo očekivati od tolike zvijezde na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete.njih dvije su dogovorile sastanak za slijedeći dan i ja sam se već pobjednički šepurio poput najjačeg mužjaka u krdu usred sezone parenja.
vidiš mojce:
impossible is nothing
Image Hosted by ImageShack.us

riječki karneval 2 dio

26 veljača 2007

jučer sam imao utakmicu i prilikom jednog skoka sam aterirao svom snagom na krmu tako da mi je osim ekspresne depilacije i batak poprilično oguljen pa malo otežano spavam,a i sjedim na pola dupeta kao da imam gigantske hemeroide.
Image Hosted by ImageShack.us
ujutro su se neki gosti probudili sa grčevima u stomaku i sa probavnim smetnjama.možda im nije odgovarala mediteranska klima,možda samo stres od dugog puta,a možda je ipak djelovao i prašak moje bake kojim sam im začinio večeru.da ispadnem dobar domaćin sam prilikom nabavke namirnica za doručak navratio i do obližnje cvjećarnice.
dobar dan!mogu li dobiti jednu ružu?
koje boje?
pa iskreno nisam baš razmišljao.hm,hm....a možete li mi vi reći koja boja šta znači?!
onda se ova aždaja propela na zadnje noge i počela sukljati vatru:pa šta kupuješ ružu kad ne znaš čemu služi?????evo uzmi crvenu za valentinovo!!!
ali nije mi za valentinovo,rekao sam gotovo posramljeno kao kad nemam blage veze odgovor na ispitu.
nego za šta ti je?za rodjendan?
ne!
za mamu?
ne!
curu?sestru?baku?položeni ispit?posjet bolnici?....
ne!ne!noup!nikako!
pa za šta ti je onda,krv ti....?
pa za proljev!
u večernjim smo satima krenuli do rivera na karaoke.i mi smo svog konja za trku imali tako da smo najozbiljnije konkurirali za jednu od nagrada u oštroj konkurenciji već nadaleko poznatih karate blizanaca i već dobrano pijanih pojedinaca kojima je veliki uspjeh predstavljalo i uspuzati se na pozornicu.

ja se nisam prijavljivao jer sam ponosni vlasnik glasa idealnog za tjeranje gavranova sa žitnih polja i ne pjevam niti pod tušem jer postoji pojazan od samoubojstva pločica bacanjem sa zida na pod.a vrlo vjerovatno bi i ja osvanuo na internetu!zato sam se posvetio onome što mi provjereno ide bolje:ispijanju alkohola!već poprilično pijan sam dočekao proglašenje pobjednika.
1. mjesto su osvojile dvije sestre(ili sam ja vidio duplo) zanimljivih glasovnih mogućnosti i bujnog poprsja kojim slobodno mogu konkurirati za maskotu bilo koje mljekare
2. mjesto i srebrna medalja za hor poprilično pijanih studenata od kojih je barem polovina samo otvarala usta poput tek izvučene ribe na palubu kočarice
3.mjesto i osvojena boca pelinkovca za mojeg osobnog favorita,predivnog glasa i još boljeg stasa
u laganom slalomu zapinjući za sve više od patuljastog ribizla krećem prema autobusnom kolodvoru dočekati magdalenu.grlim je i alkoholnim zadahom joj skidam make up i čupam obrve.odlazim kući na zasluženi spavanac i budim se nakon samo nekoliko sati sna sa glavom otečenom do dimenzija osrednjeg planetoida i mamurlukom veličine hrvatskog inozemnog duga.
petak navečer je bio rezerviran za parti dobrodošlice svim studentima pristiglim izvan rijeke.zbog slow motion oblačenja ženskog dijela mojih gostiju na zabavu stižemo u trenucima kada već prvi primjerci napuštaju tulum.provjerenim receptom tamanim red pive i red juice tequile(a potkrao se odnekuda i red pelinkovca)tako da ubrzanim tempom sustižem ostatak ekipe i ubrzo se hihotajućim glasom hijene izopćene iz čopora upuštam u prve plesne pokušaje mlatarajući guzicom bez ikakvog ritma,a što je u mojem slučaju sasvim siguran znak pijanstva.pod postaje sve skliskiji zbog isproljevanog alkohola pa dolazi i do prvih klizećih startova sa dočekom na ledja.od mladena dobivam na poklon šal od borca iz čačka ispisan ćirilicom i stavljam ga oko vrata sa iskrenim željama svih prisutnih da ga se sjetim skinuti prije sutrašnjeg derbija izmedju rijeke i dinama.
spavam na ulici nasred stepenica koje vode od crvenog križa u smjeru jedne od plaža na pećinama.promrzao ko mlado od aljaškog malamuta u hladnoj sibirskoj noći povraćam i obećajem sam sebi da nikada više neću taknuti piće.zadnji puta sam obećao isto kada me tata našao kako spavam sa glavom u školjci pa me zamolio da se pomaknem jer on žuri na posao.
grabe me nečije ruke i tegle poput ranjenog partizana natrag u dom.parkiraju me pored nekog ženskog bića sa kojim se natječem u brzinskom punjenju kante rigotinom.gubim moć govora,kapci su mi na pola otvoreni i jedino čega se sjećam je par bijelih tenisica nekog dobročinitelja koji mi je cijelu večer držao glavu iznad kante.

riječki karneval 1 dio

22 veljača 2007

kao i uvijek sve ostavljam za zadnji trenutak tako da večer prije dolaska mojih gostiju stan izgleda kao bombom pogodjen.u opasnoj sam stisci sa vremenom pa jednom rukom postavljam zavjese,drugom posteljinu dok nogom brišem prašinu.razapet sam poput matije gubeca za vrijeme čerečenja dok mi prsti nagriženi domestosom izgledaju smežurani poput suhih grožđica.krajnje inteligentno u zadnji čas špricam sprej protiv nametnika po kutevima pa postoji velika vjerojatnost da usput potrujem i svoje goste.izazvao bi incident medjunarodnih razmjera da sam kojim slučajem goste iz srbije ujutro pronašao otrovane i izvrnute na ledjima poput žohara:)
sve sam isplanirao do najsitnijih detalja,ali znam da će po nekom čudnom zakonu sve poći zlo i naopako pa od brige ne mogu zaspati.od brige i od mirisa domestosa,raida i nečeg trećeg čemu je već od starosti otpala i etiketa.budi me poruka na mobitelu kojom me sarajlija adnan obavještava da je stigao na autobusni kolodvor.
jezik pregrizo,već je krenulo naopako!u trku se oblačim,vežem cipele,perem zube i sa kaladontom preko lica poput apača na ratnoj stazi trčim prema kolodvoru.zadihan u tolikoj mjeri da bi pokrenuo usidreni jedrenjak ulećem na kolodvor i pronalazim adnana okruženog štrajkačima nakrcanim parolama protiv vlade koji mu zviždanjem već pola sata odvaljuju bubnjiće tako da me dočekuje polugluh.
adnan mi donosi punu torbu bureka,baklave i one njihove od boga dana kobasice sudžuke tako da ostavljam dijetu poput loše ljubavnice i krećem ususret začepljenim venama i infarktu prije 50-e zamazan oko usta poput trogodišnjeg djeteta.dok ja nabijam kalorije i kile kao hrvatska inozemni dug adnan se presvlači u potpuno zelenu kombinaciju pa ga malo provociram na nacionalnoj osnovi:)krećemo taksijem prema gradu dočekati beograđane koji su krenuli vozom,a stižu vlakom.neki kamikaza za volanom kojem je očito neko malouman dao vozačku izvodi samo njemu jasan manevar na cesti i zabija se u stražnji dio taxija,pa smo primorani ostatak puta nastaviti pješke.naravno,nakon što nam je taxist naplatio vožnju psujući sudar na valentinovo.zapričavamo se na korzu,pa kasnimo i na doček beograđana.preuveličavamo sudar i glumimo ozljede vrata i kralježnice pa nam je kašnjenje oprošteno.
tuširanje sa brutalnim količinama vode dovodi do poplave u susjedovu stanu pa se svadjam sa cijelom delegacijom pred vratima besramno lažući sa nevinim izrazom lica poput tek okoćenog laneta.
tko,mi se tuširali?ma neeeeee!jedva čašu vode da smo natočili.majke mi!
Image Hosted by ImageShack.us
krećemo u pravcu trsata na koncert od gibonnija.prije ulaska u dvoranu se naoružavamo alkoholom kojeg ispijamo dok se gurkamo u redu ispred dvorane.kapute ostavljamo kod jednog prijatelja što radi na šanku koji nam dirnut našim postupkom u znak zahvalnosti daje nekoliko puta u toku večeri i besplatno piće.gibonni nakon 8 godina ponovno gostuje u rijeci i dvorana je prepuna poput mog mjehura nakon pete pive.od prvih taktova"ovo mi je škola" cijela dvorana pjeva kao jedan i jedini je problem pronaći dovoljno lošu skladbu koju bi se iskoristilo za odlazak na wc.milica i adnan ne skidaju osmjeh oduševljenja sa lica, a vule mi priča dok se probijamo prema wc-u kroz gomilu poput partizana kroz švapski obruč kako ga trnci prolaze svaki puta kada dvorana zagrmi.nakon 3 sata predivne muzike gibo je ispraćen ovacijama publike sa željom svih nas da do slijedećeg susreta ne protekne predugih 8 godina.
prepuni dojmova napuštamo dvoranu dok cure počinju plaćati danak atraktivnom izgledu šepajući zbog visokih peta.brzopotezno razgledavanje trsatske gradine i onda laganim korakom žednog u pustinji krećemo u pravcu centra na zasluženo prežderavanje u hamby-u.
odlazimo taxijem kući na zasluženo gužvanje jastuka dok ja još uvijek imam jedan krevet manjka.sms-om mi stiže poruka da mi je krevet ostavljen na autobusnoj stanici pa ga ja naivan poput sobarice tražim na svim stanicama istočno od riječine.e lako vam fudbalera pravit budalom:)))
konačno je izjednačen broj gostiju sa brojem kreveta pa nema potrebe za gužvanjem poput sardina u konzervi niti za lomljenjem kičme na parketu.
laka vam noć dragi prijatelji
p.s.pročitao sam sinoć knjigu "Djevojka s narančama" Josteina Gaardera pa bi je svima od srca želio preporučiti jer me već dugo vremena neko štivo nije toliko oduševilo i potaknulo na razmišljanje.i konačno sam shvatio da se lijep tekst može napisati i bez upotrebe vulgarnih riječi:))))zato,svi pravac knjižara i tražite na policama "djevojku s narančama",nećete se pokajati!!!!!!

mrzim ljude ili apofise daj se požuri

21 veljača 2007

asteroid apofis je gromada od 20 miliona tona za koju znanstvenici tvrde da će 13.04.2036. zveknuti svom silinom u dragi nam planet.taman koji dan prije mog 48. rodjendana.sve sam uvjereniji da i neće napraviti neku preveliku štetu.jer koja smo mi ljudi govna......
iskreno,mislio sam pisati o riječkom karnevalu.o rekordnom broju posjetitelja,odličnoj zabavi,potocima alkohola,smijeha i zabave,ali..... odgodit ću taj tekst za drugu priliku.
izležavao sam se jučer u krevetu dok se od alkoholnih isparavanja iz mojeg tijela napio i barba Tomo na katu iznad.odavno je već otkucalo podne,ali jednostavno nisam imao snage ni mrdnuti.rub kreveta mi je djelovao dalek poput udaljenih galaksija.ustajem konačno!ispod kreveta pronalazim čarape nijansu manje smrdljivije od ostalih i navlačim dvije različite boje.izvodeći jajočeš krećem premao kupaoni.umiven,raščupan i sav polomljen izlazim iz bakinog stana i krećem na ulicu.i onda šok,nakon samo nekoliko koraka ugledam jednu mačku staru tek nekoliko mjeseci kako se bespomoćno vuče koristeći samo prednje noge.crnohumorni dei bi rekli da je za kretanje koristila samo prednji pogon.u redu,mačke često znaju istrčati pod kotače automobila i teško je reagirati u tim trenucima.ali kakvo smeće moraš biti da mirno nastaviš vožnju autom bez da se osvrneš.dabogda ti žena štiklom ugnječila jaja i ne trepnula okom.trčim prema stanu i uzimam veliku kutiju,svoju trenerku i mamin stari kaput.hm,hm...barem se nadam da je to onaj stari!inače će i mene mama polomit.
vraćam se do mačke tigraste boje dlake kojoj su obje noge polomljene.po najvećem pljusku je pokušavam ubaciti u kutiju,ali mačka je preplašena i odrasla u divljini pa nenavikla na ljudsku prisutnost me pokušava ugristi.pokušavam joj objasniti da joj želim pomoći,ali mi puhanjem i očnjacima daje do znanja de me baš i ne razumije.razmišljam o dovodjenju svoje kućne mačke kao prevodioca,ali ona je ipak sa perzijskog govornog područja i nisam baš siguran koliko bi se razumjela sa ovim našim domaćim kantušama.prebacujem joj trenerku preko glave i ubacujem je u kartonsku kutiju dok kraj mene prolaze susjedi gotovo se ni ne okrenuvši.krećem prema veterinaru dok mi vjetar izokreće kišobran pa sam do slijedeće ulice već potpuno mokar.zaustavljam neku gospodju raspitujući se za veterinara,a ona mi priča o svojim mačkama,zečevima,kanarincima.....ziiiijeeeev......ali teta,mi možete mi reći di je veterinarska stanica jer ako niste primjetili kiša lije kao iz kabla ,a ja baš i nemam kišobran.
ulazim kod veterinara natopljen vodom poput školske spužve.dočekuje me veterinarka koja bi svojom visinom mogla igrati minimalno krilnog centra u košarci.jedna od onih kojoj bi da stane ispod koša obruč stajao kao aureola iznad glave.dok stavljamo mačku na stol ona opet podivlja i baci se na pod zavlačeći se u kut prostorije.nakon neuspješnih pokušaja tete veterinarke ja opet koristim tehniku sa prebacivanjem trenerke preko mačkine glave i vraćam je na stol.dijagnosticiran je prijelom kičme i veterinarka preporučuje eutanaziju.rodo, dabogda ti slomila nokat pa tebe eutanizirali,vrati se na dimnjak sa kog si sletila u ovu veterinarsku stanicu.ipak,malo se smirujem pa prihvaćam ideju o eutanaziji.maca dobija prvo inekciju za uspavljivanje i gledam kako joj glava postaje sve teža.bori se da ne zaspe,ali nakon nekoliko minuta je sve gotovo.
jebem svima sve po spisku jer mi naplaćuju 122 kn za inekciju.pa mater mu,ja sam htio pomoć i za to me još oderu sa 122 kune.prekopavam džepove i jedva skrpavam traženi iznos.ponovno pizdim kada mi ova roda objašnjava da sam ja taj koji mora zakopati mačku u svom vrtu.
MOOOOLIIIIM!????!!!!ja da je zakopavam?pa odakle meni vrt,pizda vam materina.živim u stanu!šta da je ispod parketa zakopam?
pa odite onda u šumu,pa je tamo zakopajte!!!!
ali vani pljušti kao iz kabla,mater vam jeben!kud po ovoj kiši da sad kopam grob za mačku?da joj i limenu glazbu nabavim,ha?vijenac napravim?popa unajmim?
veterinarka kaže da nju to ne zanima i da mačka ne može ostati u ambulanti.kupim krepanu mačku sa kutijom i šaljem sve u materinu dok mi medicinska sestra na izlazu govori da se vidi da volim jako životinje.
istina,volim životinje,ali sve manje volim ljude.
bacam kutiju u prvi kontejner i gledam u nebo tražeći apofisa sa nadom da nas neće promašiti.i ako je moguće da požuri malo.
ako te ima pomozi mi bože
duša mi je godinama trovana
čovjek je zbroj crijeva,kostiju i kože
čovjek je vreća govana

riječki karneval

19 veljača 2007

preubijen sam da napišem proširenu rečenicu,pa dok ne stavim na okup svih preostalih 7 moždanih stanica evo vam par slika sa jučerašnjeg karnevala.
ovo su moji vežičani.bili smo muhe i čini mi se da nas još uvijek godine nisu sputale da budemo najludji.
Image Hosted by ImageShack.us
sumo sa ekipom pozira ispred gradske ure:
Image Hosted by ImageShack.us
ovi nisu moji,ali su mi srcu dragi:potomci nikole tesle.da ste se prijavili sudjelovali bi na karnevalu sa njima.ovako se pojedite od muke:)))
Image Hosted by ImageShack.us

riječki karneval

slike svježe kao ispod peke.....sutra i pokoje slovo više,a sada samo slike jer nemam snage ni tipkati,a o slaganju proširene rečenice da niti ne govorim.
završio je 24.mrdjunarodni riječki karneval održan pred rekordnim brojem gledatelja i uz sudjeloanje preko 10 tisuća maski.vrijeme je bilo pravo proljetno i jedino je alkohol lio kao iz kabla.
malo smo pozirali za umjetničke fotografije.ja sam ova muha desno na slici.
Image Hosted by ImageShack.us
ovdje je banda sva na okupu prije početka povorke.bili smo muhe i opet smo se ludo zabavili
Image Hosted by ImageShack.us
ovi nisu moji,ali su mi srcu dragi.svi blogeri koji bi se prijavili išli bi sa ovom grupom.to su vam teslini potomci:
Image Hosted by ImageShack.us
neka vam bude krivo jer svi koji su sudjelovali su se super zabavili.
Image Hosted by ImageShack.us
hik hik hura,odoh ja da spavam
p.s.ako barem ovaj tekst i ove slike ne završe na glavnoj stranici onda zbilja nabijem ove urednike,neka gore poput pusta.

pjesma ti materina

08 veljača 2007

sa propuhom u džepovima poput penzionera pri kraju mjeseca krećem čekićem u obračun sa kasicom prasicom.plačem poput glavne junakinje meksičkih sapunica tako da suzama podižem parket u dnevnom boravku kada primjećujem da sam kasicu rastavio na proste faktore još prošlog mjeseca.ozbiljno razmišljam o žongliranju nasred korza ili prodavanju guzice sifiličnom pakistanskom pomorcu.stilom konjice u kaubojskim filmovima sestra me spašava u posljednji trenutak i udjeljuje mi milodar od 50 kuna dovoljan za autobusnu kartu do crikvenice.u prepunom autotransovom autobusu laktarim se sa pretilom ženkom brontosaurusa u štiklama koja mi cijelom svojom težinom potpeticom gnječi nožni palac.šepajući krećem sa autobusnog kolodvora prema jednom crikveničnom hotelu u kojem se održava večera lokalnog nogometnog kluba povodom završetka sezone.pozdravljam se sa suigračima i sjedam za stol.navaljujem poput izgladnjelog tigra na čopor pretilih antilopa glodjući predjelo,glavno jelo,cvijeće iz vaze,komad stolnjaka i rukav od suigračeve košulje!
kleng kleng!
udarajući žlicom u čašu predsjednik kluba je pokušavao privući našu pažnju.kada je utihnuo žamor,prestalo mljackanje i nakon što su tajniku kluba tapšanjem po ledjima oslobodili dišne puteve uklanjajući kost iz grla predsjednik je ustao od stola pokazujući nam svima znojne pazuhe nastale prilikom borbe sa piletinom.izgledao je kao kralj plesnog podija na zabavi dobrovoljnog vatrogasnog društva u ličkom lešću.
prije nego što se osvrnem na proteklu sezonu želio bi vam reći da danas neće biti plaće........ali,čim uzmognemo........
ne vjerujem svojim ušima,hvatam prstima pečenu kokoš za sise i lansiram je u pravcu upravnog odbora kluba.promašujem za nekoliko metara i pogadjam u potiljak,na ponos i diku svoga djeda partizana,švapsku turistkinju kojoj od jačine udarca udubljujem pundžu.demonstrativno napuštam klupsku večeru sudarajući se sa konobarom koji me ulizno-pederskim glasom pita:
a za desertić?kolačić ili palačinke?
ma mrš,jebem ti mater!
svi planovi za ljeto su mi srušeni poput kule od karata pa na rivi plačem od muke podižući suzama razinu mora više nego otapanje ledenih santi na antarktiku.odlazim kod jednog suigrača u stan i izbijamo se od alkohola.pijani smišljamo način za zatvaranje financijske konstrukcije za ovo ljeto ne odbacujući niti šišanje ovaca na novom zelandu,farbanje prepeličjih jaja na madagaskaru i trpanje talijanskih ocvalih krmača po našim krajevima.ili jebanje ovaca na jadranskim otocima,a šišanje talijanki na.......ma ko se sjeća,bili smo pijani ko ruski pomorci nasred oceana.
plazimo iznemoglo četveronoške po tepihu poput trudnih morskih lavica pokušavajući čipsom pogoditi usta.uglavno bezuspješno.....stiže mi sms koji onako pijan uspjevam pročitati lakoćom kao da je pisan slikovnim pismom navaho indijanaca.uglavnom,tih dana meni jedna draga osoba ,a sada vještica kojoj bi sa osmjehom iskopao oči i posrao se u lubanju me poziva da navratim do svid rocka na karaoke.ona i njezine frendice su u žiriju pa će nam naštelat kakvu nagradu.
krećemo!pijani vozimo prema rijeci brzinom kočije upregnute u zaspalu kornjaču sa galapagosa.
zvoni mi telefon.....
halo!?
ej,mi možeš sredit blitve?
ha?kakve blitve?
ma znaš! bli-tve!
šta,zdrav život,ovo ono?
ma ne te bli-tve,nego bli-tve!?
???????? hik ????????
MA JEL MOŽEŠ SREDIT TRAVE?
aaaaa,te blitve.ne mogu,od kud ti ideja da ja sredjujem?
pa ono...
a jel možeš ti sredit,bonbone?evo baš me frend pita?
SI TI LUD?ŠTA ME TAKVE STVARI PITAŠ PREKO TELEFONA?
ali ti si mene pr.....
TU TUUUT TUUUU
....vi pitao???????????????????
dolazimo na karaoke i odmah sočnim poljupcem podmićujem jednu članicu žirija.ja imam glas poput ljubavnog zova jelena lopatara sa govornom manom i ne pjevam niti dok se tuširam tako da prijavljujem za pjevanje suigrača koji je već zaspao za šankom napravivši si jastuk od pepeljare.biram mu pjesmu od miše kovača koju danas izvodi mate mišo kovač.nakon nekog vremena voditeljica proziva suigrača kojeg sa očiglednim zbunjitis izrazom nekuženja i make upom od čikova i pepela iz pepeljare izvodimo na pozornicu.on u predrigoletnom stanju koristi stalak za mikrofon kao oslonac protiv padanja sa pozornice usput šaljući poljupce djevojkama u publici.na prve taktove "ostala si uvjek ista" suigraču DŽ.L.ispada mikrofon.mi mu iz publike mašemo da počne pjevati,a on nam odgovara da ne zna riječi i dalje šaljući poljupce i komplimente curama u žiriju.na nagovaranje i urlikanje voditeljice na njegovo uho:pjevaj,pjevaj!on počinje sa tekstom:
dalmatinac sam....ovo je moj dom......
hvatamo se za glavu jer pjevati u rijeci dalmatinsku pjesmu je svetogrdje!u roku munja se skupila pozamašna kolekcija srednjih prstiju,a pljuvačka se počela dovlačiti iz pete od strane nezadovoljne publike u svrhu lansiranja projektila u smjeru DŽ.jer ta pjesma se jednostavno ne izvodi u rijeci.dž. se zahvaljuje publici na pokazanom srednjem prstu riječima:
hvala,hvala!najbolja ste publika na svitu:hvala!cure iz žirija volim vas!
bježimo kroz stražnji izlaz osvajajući prvu nagradu:živu glavu na ramenima:)


sinusoida nacionalizma iliti kako su se bitange uvukle u čitanke

25 siječanj 2007

svidjala mi se tih dana suzana iz 3 klupe do prozora.često sam zbog njene duge plave kose koja joj je padala preko ramena i plavih očiju ,zbog čijeg sam pogleda bio spreman baciti cijelu kolekciju zagora i texa wilera, lomio vrat okrečući se iz prve klupe u kojoj sam sjedio po kazni.svaki gol koji sam postigao na satu tjelesnog odgoja je bio njoj posvećen,svaka šala izrečena dovoljno glasno da se čuje do treće klupe do prozora,svaka vlas u kosi pažljivo namještana da bi ona primjetila......jep,tih je dana suzana bila centar moga svemira,centar svih mojih misli baš kao maslina na pizzi.zbog nje sam osjetio one prve leptire u stomaku,zbog nje sam pobrao prvu samarčinu da mi još i dan danas zvoni kada prolazim kraj osnovne škole.lansirao sam pred suzanom koš za smeće udarcem noge u orbitu,pa je domar škole meni odalamio takvu šamarčinu da sam vidio više zvijezda od gagarina.
a onda je jednoga dana suzana otputovala u njemačku kod bake na vikend.na vikend koji traje već 16 godina.kasnije sam saznao da milosavljević baš i nije bilo pogodno prezime ranih devedesetih u hrvatskoj i da okolica leskovca nikada nije bila djelom njemačke.
tih se dana dogadjalo jako puno promjena pred očima jednog zaljubljenog klinca.suzana nikako nije dolazila iz "njemačke" pa je njezina baka bila prva osoba koju sam zamrzio.jer sigurno je ona ta koja joj brani povratak.više se nismo radovali uspjesima slovenskih skijaša jer oni nisu više bili naši.tada to nisam razumio,kao ni to kako odjednom piksi više nije dobar nogometaš i kako da odjednom mogu zamrziti sve njegove driblinge,dodavanja,golove.....na tv-u se prikazivala neka čudna vaterpolo utakmica sa kosova u kojoj ekipa sa plavim kapicama tuče ekipu sa bijelim kapicama.u medjuvremenu se u treću klupu do prozora uselila jedna uplakana spodoba čudnog naglaska za koju se pričalo da je izbjeglica iako nitko od nas nije bio siguran što to znači.razred nam se počeo puniti vršnjacima iz vinkovaca,osijeka,zadra,vukovara......igračke i lopte su zamjenile vijesti sa ratišta,slike porušenih gradova,palež sela u kojima nije preostao kamen na kamenu i isčekivanje vijesti o rodbini i prijateljima zaostalima u tom komadiću pakla na karti svijeta.tada sam prestao mrziti suzaninu baku jer u njemačkoj nije bilo rata i znao sam da je suzana tamo sigurnija,ali sam zamrzio tamo neke miloševiće ,draškoviće ,šešelje ,martiće....pomalo se krug nepodobnih prezimena širio sve više i ubrzo sam i ja upao u ovo klupko mržnje koje je zapetljao sam nečastivi osobno.jer ako dovoljno dugo gledaš u oči zvijeri postaje vjerovatno da ćeš i sam postati zvijer.jedino nikako nisam mogao zamrziti piksija,ma koliko god on bio njihov.
u čitanke su se uvukle bitange i tek mi tu više ništa nije bilo jasno.odjednom su partizani postali loši,a oni drugi sa slovom U na čelu su postali glavni glumci ovog filma režiranog u nečijoj bolesnoj glavi.počele su se pjevati neke čudne pjesme na koje se prije nije smijelo niti pomisliti,a drugarice učiteljice koje su se klele do polugodišta u tita i partiju odjednom su postale nastavnice i profesorice.a to sam saznanje platio dvosatnim stajanjem u kutu učionice ,što je bila kazna upućena od strane jedne novopečene nastavnice koju sam se drznuo osloviti sa drugarice.čak je i titinu sliku na zidu zamjenio nakrivljeni franjin osmjeh,a od sve muke uvenuo je i bor koji sam dobio kada sam se primao u pionire i kojeg sam posadio sa starim.nadao sam se samo da mi neće oduzeti sve diplome sa takmičenja u matematici jer možda ni 2+2 više nije 4 u hrvatskoj,kao što je to nekad bilo u jugoslaviji.ma glavno da je suzani dobro.iako sam bio tužan što više ne stižu informacije o tome kako igra piksi,o tome da li je izmislio neki novi dribling ili nekome gurnuo loptu kroz noge......a već ćemo mi nekako razvući od prvog do prvoga sa 100 maraka u džepu.tih je dana sve dobro bilo sa ove naše strane barikade,a svi djavoli ovoga svijeta su se nakotili sa one njihove.
školski satovi su bili skraćeni na 35 minuta,jednom tjedno se vježbalo bježanje u sklonište u slučaju napada,a klincima su pernice i knjige u skolskim torbama zamjenile bombe i municija.sve dok na satu fizike iz vjekine torbe nije odjeknula eksplozija i raznijela pola razreda.tada smo shvatili da rat i oružje i nisu nešto baš tako cool kako smo mislili i opet nam je lopta postala najdraža igračka.na žalost,nekima prekasno.
netko je primjetio da meni to trčanje za loptom ipak ide nijansu bolje nego ostalim vršnjacima,pa sam se preselio u zagreb.dinamo je bio moj novi klub i osjećao sam se presretno.suzanu je polagano počeo prekrivati veo satkan od zaborava,a i piksija su zamjenili neki novi idoli.daleko od roditeljskog nadzora škola je pomalo padala u drugi plan,zaostajala u ofsajdu sve više i više.čak sam završio i na popravnom roku iz matematike u trećem srednje na što sam u to vrijeme bio nevjerovatno ponosan.jer kada je tko vidio pametnog fudbalera.ne bi se ja ni pojavio na popravnom da mi pod nos nije došla informacija da legendarni socrates osim što je reprezentativac brazila u isto vrijeme je i doktor.
nacionalni zanos je sve više kopnio i novinske stupce su počeli puniti neki peti ortaci i ratni profiteri koji su punili kesu dok smo mi ostali pili mlijeko u prahu i hranili se iz pomoći od caritasa.prvi puta da sam mrzio i nekoga sa ove strane i sve sam više sumnjao u podjelu na dobre hrvate i loše srbe.uostalom,glupo je mrziti sve pse ako te jedan ugrize.sve mi se više činilo da su kolektivnu krivnju izmislili pojedinci kako bi sakrili svoje zlocine u masi.i opet su u čitanke ušli neki novi podaci i više se nije znalo tko pije tko plaća.povjest pišu pobjednici,ali na brdovitom balkanu se ta povjest pisala i brisala malo prečesto za ukus jednog klinca koji je gurao loptu malo bolje od ostalih vršnjaka i više nije bio siguran koga da mrzi.
deset godina kasnije ne dopuštam više nikome da mi nameće svoje mišljenje.uvjerio sam se da ljudskog šljama ima razasutog po cijeloj planeti i upoznao sam puno onih sa čudnim prezimenima sa one strane barikade koje sam zavolio više od svega.nedam više nikome da mi pojedinca gura u kalup nekakvih stereotipa jer kada je djavo srao,radio je to i sa ove i sa one strane barikade.
još da suzani konačno završi taj vikend kod bake u njemačkoj........

okupljanje blogera na riječkom karnevalu

19 siječanj 2007

Image Hosted by ImageShack.us
ako ste mladi ili se takvima osjećate,skloni ste alkoholu,sakupljate salvete i volite sve što vole mladi....
ako ste poželjeli ikada barem na jedan dan pobjeći od stvarnosti i postati gusar,zatvorenik,fratar,kauboj ili možda loša ljubavnica.....
ako se želite budalizirati pred cijelim gradom i biti jedna od 10 000 maski na 24. riječkom karnevalu...
ako želite ludi provod i odličnu zabavu....
ako vas zanima zašto je londonski sunday times baš riječki karnval uvrstio u 10 događaja koje se ne smije propustiti u 2007. godini
ako imate viška 250 kuna koji vas baš žuljaju u džepu i smetaju poput kamenčića na dnu cipele.....
barba sumo ima ideju za vas.ajmo da se 18.2.2007. skupi što više blogera iz cijele hrvatske pa da zajedno sudjelujemo u povorci i karnevalskim ludorijama.maska će predstavljati nikolu teslu u čast 150 godina od rodjenja ovog velikog znanstvenika.u cijenu od 250 kuna vam je uračunata maska,hrana,piće,odlična zabava,inspiracija za nove blogove ,a ako vam se posreći možda i uhvatite nešto pijano suprotnoga spola:)
rok prijave je 26.1.kako bi vam tete krojačice stigle sašiti masku baš o vašoj mjeri,a ne da se osjećate stisnuti poput vakumirane riže.
prijava i daljnje informacije na: sumohrvat@yahoo.com
Image Hosted by ImageShack.us

blogeri na karneval

18 siječanj 2007

ako ste mladi ili se takvima osjećate,veseli,skloni alkoholu,sakupljate salvete i volite sve što vole mladi,a želite biti jedna od
10 000 maski na 24.riječkom karnevalu i budalizirati se pred cijelim gradom onda se hitno javite barba sumohrvatu.ajde blogeri,skupimo se 18.2. u Rijeci i na jedan dan ludo zabavimo te odlutajmo na krilima alkohola daleko od stvarnosti i postanimo ono što smo od uvijek željeli:zatvorenik,gusar,svećenik,kauboj ili loša ljubavnica.za 250 kn koje vas ionako žuljaju u džepu dobijete masku,hranu,cugu,odličnu zabavu,a ako vam se posreći možda i ulovite nešto pijano suprotnoga spola!
dodjite,sudjelujte u karnevalskoj povorci sa maskom potomci nikole tesle kojom moja karnevalska skupina obilježava 150 godina od rodjenja ovog velikog genija iz smiljana i družite se sa ljudima iz cijeloga svijeta.
prijavite se što prije i pošaljite svoje gabarite da bi vam mogli skrojiti masku u kojoj nećete biti stegnuti poput vakumirane riže.
hik hik hura
slika govori više od stotinu riječi pa pogledajte na :
www.maskare.com

grrrrrab ....4 dan

22 prosinac 2006

toliko sam se napio noć prije da mi je netko prilikom izlaska iz kafane ugazio nogom na ruku.prisjećam se da sam ugledao turčina kako zavodi neki homo sisus pa sam prvi puta od kako je počela razmjena zaspao sa oba oka zatvorena.sanjam kako mi sisata švedjanka radi bakrorez noktima na kičmi dok je razbacujem po krevetu kao gnojivo po livadi.budim se na prve taktove udaranja tuckove cipele po vratima sobe broj 218 razočaran spoznajom da sam se u strijelce upisao samo u snovima.sa osmjehom poput političara na prdizbornom plakatu baltazarski se vrtim po sobi izvodeći jajočeš ugaženom desnicom.
odlazimo u posjetu firmi "informatika"koja se navodno bavi nečim u vezi informatike.ja sam u tom području ostao na nivou comodorea 64 i podešavanja igrica uz pomoć šarafcigera tako da mi je ovo predavanje bilo jasno koliko i slikovno pismo starih maya pisano rukom retardiranog petogodišnjaka. prrrrrrrrrrduc!skoro povraćam u liftu kada netko ispušta prdac zbog kojeg bi trebao završiti u haagu radi teroriziranja nedužnih civila natiskanih poput sardina u konzervi.sumnjam na finca sa govornom manom jer je i prdac bio nekakav mucajuće isprekidan.a ne kaže narod džaba:kakav vlasnik takav prdac!svi zadržavamo dah pa nam kod trećeg kata lice poprima boju gnjilog pistacija.
krećemo prema kalemegdanu na kojem nas očekuje takmičenje u orijentaciji,znanju,snalažljivosti.....podjeljeni u 4 grupe moramo pronaći zadane lokacije ispitujući slučajne prolaznike,odgovoriti na nekakva pitanja i sastaviti puzzle.moja je grupa osudjena na poraz u startu jer ognjen ima radijus kretanja poput bacača kugle i voljni moment ravan kelvinovoj 0 tako da polovicu vremena tražimo zadane lokacije,a polovicu vremena tražimo njega usidrenog na jednoj od mnogobrojnih klupica kalemegdana.stižemo izvrsni treći sa kalendarskim zaostatkom za pobjednikom koji zasluženo osvaja bocu rakije.
na pojedinačnom takmičenju je trebalo skupiti što više brojeva telefona od slučajnih prolaznika;po mogućnosti suprotnog spola:)pomažem fincu sa govornom manom ispisujući mu na papirić poruku:sin sam jedinac,silovane samohrane majke.dolazim iz finske i gluhonijem sam.navijam za crvenu zvezdu i mogu li dobiti vaš broj telefona.
odlazak u kantinu u kojoj na hranu čekamo u beskonačno dugom redu pa imam osjećaj da će prije somalija osvojiti svjetsko prvenstvo u hokeju na ledu nego li ću ja ručati.sjedam za stol sa grkinjom koja može pojesti poput anoreksičnog vrapca pa se grebem i za polovicu njene porcije.
šetnja beogradom uz posjet muzeju automobila u kojem se oduševljavamo bogatom kolekcijom limenih ljubimaca na 4 kotača.
prebirem malo po džepovima i pronalazim posljednje preživjele dinare nedostatne za kupnju bilo čega skupljeg od žvakaće gume pa osjećam propuh u džepovima poput penzionera pred kraj mjeseca.imam još oko 1000 kuna koje mi u srbiji vrijede koliko i probušen polovni kondom jer ih niti jedna mjenjačnica ne želi promjeniti.u beogradu je moguće promjeniti peruanske solese,ukrainske hryvne,islandske krune,pa vjerovatno i novčanice iz monopolya,ali ako im ponudite kune uredno ćete pobrati odjeb uz začuđen pogled žene na šalteru koja u vama vidi nešto egzotično tipa trogrbe deve sa 4 jajeta na kojoj jaše uskrsnuli elvis presly sa erekcijom.

grrrrab zadnji dan-po šumama i gorama

20 prosinac 2006

budim se od zime odrvenjen poput ukrasa na pramcu jedrenjaka,iskašljavajući iz pluća bakcile veličine knedle knorrove juhe i psujući sve po spisku idiotu zbog kojeg sam noć proveo izvan topline svoje sobe.lomim si stopalo kada ga zapišavam zaledjenim kockicama mokraće.spuštam se na doručak i guram si nožne palčeve u vreli čaj u svrhu odleđivanja.gladan sam pa se brutalno obračunavam sa eurokremom žvaćući greškom i komad stolnjaka.
domaćini nas zamjenjuju za divokoze pa nam priredjuju planinarenje na olujnim nevremenom zahvaćen jedan od vrhova kopaonika.glumim učesnika u memorijalu smrznutih partizana propadajući u snijeg i urlajući onu borbenu:
po šumama i gorama
naše zemlje ponosne....
oboljevam od kroničnog useritisa kada u snijegu ugledavam tragove vučjeg čopora.temperatura se je spustila opasno ispod 0 pa mi se zaledila voda u koljenu ,a iz nosa provirila siga kao da sam skijaš trkač na 50-kilometarskoj utrci.konačno stižemo na vrh.
Image Hosted by ImageShack.us
vjetar puše tolikom silinom da bi jure radić odmah poželio na ovom mjestu projektirati most.dragi moji fudbaleri sa kvocijentom inteligencije poput polovnog žmigavca neregistriranog stojadina ,jure radić je naš bivši ministar graditeljstva koji je projektirao maslenički most i dao ga izgraditi na mjestu na kojem puše najsnažnija bura u hrvatskoj.most je toliko dana u godini zatvoren za sav promet da se već i djeca na ulici pozdravljaju sa:dabogda ti jure radić pravio most do škole!
vrh se inače nalazi koji metar duboko na teritoriju kosova pa sada mogu ponosno izjaviti da sam nogom kročio na sve republike i pokrajine bivše nam države.
spuštamo se prema planinarskom domu u koji stižem smrznut poput kotleta u frižideru.na ručku filigranski precizno od svih tanjura biram baš onaj sa najvećim postotkom kostiju.
organizatori nas šeću po sibirskoj hladnoći nekoliko puta od planinarskog doma do prenoćišta pa se osjećam ko jebeni jo-jo.
Image Hosted by ImageShack.us
(na slici:otkrili smo da je vaso kriv za zaključavanje sobe,pa ga maltretiramo)
na oproštajnoj zabavi domaćinima zahvaljujemo na odlično organiziranoj razmjeni i poklanjamo im bocu hrvatskog vina(jedinu koju nismo popili ili izgubili putem),bombonjeru sa likom dražena petrovića i navijački šal armade.posljednjim atomima snage se uništavam od alkohola,pa me ekipa tegli poput ranjenog partizana na neretvi.
Image Hosted by ImageShack.us
rastanak na beogadskom kolodvoru od stvarno predivnih ljudi.zvižduk otpravnika vlakova kao da je odsvirao i kraj razmjene.mašem beograđanima naginjući se kroz prozor više od selme iz onog starog hita bjelog dugmeta.umor nas svih savladava pa spavamo u vlaku cijelim putem te umalo produžujemo vlakom za ljubljanu,ali u zadnji čas iskačemo držeći cipele u rukama.dolazim u rijeku,pozdravljam se sa roditeljima i krećem na gužvanje jastuka sanjajući sve one drage ljude koje sam upoznao u proteklih desetak dana:
kostu, miška, katarinu,boška,dražena , tucka,vukašina,vasu,magdalenu,milicu,panjkovića,mariju.....
budim se nakon sat vremena urlajući po stanu:
evo tucko,ustao sam....ne prijeti sa tom bejzbolskom palicom.ustao saaaam!
jebiga,nekih se navika teško odvići:)
Image Hosted by ImageShack.us
knjiga dojmova:
1)niti su svi vragovi sa njihove strane barikade,niti su svi andjeli na ovoj našoj strani
2)marija karan nije najljepša marija u srbiji
3)10 dana fešta prava
išli smo od splava do splava
malo dunav ,malo sava
narodnjaci,alkohol i trava
beograd nikada ne spava
ima srba kao mrava
sve ih čuva sveti sava
cure lijepe da boli glava
ali jedna mi je stvarno strava
u horoskopu znak je lava
probao sam,ali badava
što me neće,baš je krava

grAAAABBB...5 dan(nastavak)

18 prosinac 2006

organizatori nas bude nakon sna koji je trajao otprilike koliko i prvi sex tek oprištavjelog drčnog srednjoškolca.podižem kapke teže nego da golim rukama podižem nadgrobnu ploču i krmeljavim očima tupo blejim u tucka koji mi prijeti odgojnom palicom.preskačem doručak jer u ustima imam okus kao da mi se nešto posralo,a nakon toga uginulo unutra.lijeno spremam stvari u torbu jer mi je ovo zadnji dan boravka u studentskom domu.
autobus kreće prema kopaoniku prije 10 sati i 30 minuta tako da gubim opkladu i prisiljen sam izvesti striptiz u planinarskom domu.psujem sve putnike jer su se pojavili u zakazano vrijeme umjesto da sabotiraju polazak bušenjem gume autobusa,ležanjem pod kotačima ili jednostavno produljenim spavanjem.
vozimo se prema viminacijumu, izvanredno očuvanom arheološkom nalazištu iz vremena rimljana.oduševljen sam jer se konačno nalazimo na mjestu na kojem nisam najstariji .slušamo zanimljivo predavanje profesora koraća i razgledavamo 3 lokaliteta od kojih me najviše fascinira odlično sačuvano groblje.
Image Hosted by ImageShack.us
bježim sa lokaliteta prije nego netko primjeti da sam stariji od većine iskopanih zidina i zadrži me kao arheološki eksponat.
nastavljamo vožnju prema nekoj elektrani koja će mi ostati u sjećanju jedino po temperaturi prikladnoj za saunu i po porciji pretvrdog pomfrita. budući da ne dolazim iz mješanog braka dabra i vjeverice,a ne mogu se pohvaliti niti ronaldinjovim zubalom uspijevam potrgati sve plombe glodjući ovaj fosilni primjerak pomfrita očigledno nedavno iskopanog iz ruševina viminacijuma.posluživale su nas neke nadrkane brkate tete sa spojenim obrvama i proširenim venama kojima je jebena čačkalica misaona imenica pa sam ostatke hrane čupao prospektom od viminacijuma.
sa pokojim zubom manje u čeljusti nastavljamo putovanje prema kopaoniku terorizirajući bubnjiće mješavinom poljskog reggea i finskih pjesmuljaka.radije bi slušao cd sa snimljenim grebanjem noktiju po ploči od ovog užasa pa si guram čarapu u uho.
ostatak puta služim kao jastuk nečemu preslatkom ženskog roda koje mi je tako slatko zakmeljilo na ramenu koje mi je utrnulo nakon trećeg zavoja.ubrzo je i guzica odrvenila kao da sam u kinu odgledao sve epizode "ljubavi u zaledju"u komadu,ali nisam je imao srca buditi pa makar se vozili do vladivostoka i natrag.
kopaonik je najveći planinski masiv u srbiji.pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku u dužini od 80 km,a najviši vrh mu je pančićev vrh sa 2017 metara što je kurac od ovce u odnosu na himalaje,ali ipak sasvim pristojna visina.
Image Hosted by ImageShack.us
internacionalna večer je program u kojem svaki lokalni odbor domaćinima sprema nešto specifično za kraj iz kojeg dolazi.budući da smo mi pola stvari pogubili u vlaku,a ostatak zapili i sami pojeli spremamo pola vrećice kvikijevih ribica(ipak smo mi sa mora)i 3 ugažene i rastopljene čokoladice životinjskog carstva pojačane sa litrom badelovog pelinkovca.stavili smo na sebe maske sa karnevala i stol zatrpali prospektima turističke zajednice.
Image Hosted by ImageShack.us
nakon što smo se udavili u sarajevskim ćevapima i nakon što smo prisvojili finsku rakiju bijesno pokazujući očnjake svakom tko se približi na rukohvat došlo je vrijeme za isplatu opklade.trčim u sobu gdje mi milica škarama pravi tange uništavajući mi jedine preživjele nezasrane donje gaće.
pijan i trijezan ja plešem jednako loše,ali kada sam pijan onda me boli kurac zbog toga.zato sam u sebe ulio u kratkom vremenu ogromne količine žestice koja je zbog greške u proračunu uzrokovala brutalno pijanstvo.to vam je kao da u ekspresnom roku morate doći autom do ruba provalije.onda vi stisnete gas,stignete na vrijeme,ali ne uspijete zakočiti i padnete u provaliju:)
Image Hosted by ImageShack.us
prepio sam se pa mi se kvocijent inteligencije korijenuje i pada na vrijednost praznog skupa.oblačim se poput zimogroznog eskima u olujnoj polarnoj noći i započinjem striptiz.krećem se nezgrapno poput ustrijeljenog šepavog grizlija mrdajući prdarom poput krme "liburnije"zahvaćene neverinom i pućeći usnice ko pavijan guzicu.poljak se popalio poput bradavičaste svinje usred sezone parenja pa me uslikava u tolikoj mjeri da me iznenadilo što nije osljepio zbog odbljeska blitza od površine moje guzice.maratonski striptiz završavam na radost prisutnih skinut u tange kućne izrade,trbušine zalivene pivom i sa zaradjenih 160 dinara iliti jebenih 15 kuna koje mi je na kraju netko onako pijanom ukrao.
Image Hosted by ImageShack.us
bauljam po planinarskom domu odjeven poput ocvalog tarzana zapinjući za svaku izbočinu veću od anoreksične amebe.
gatam u školjku uronjen do pojasa izvodeći rigoleto.odlazim u sobu na spavanje,ali uspijevam jedino poljubiti vrata jer se neki idiot zaključao i zaspao.nasrćem na vrata žestoko poput hanibala na rim,ali bezuspješno.odlazim u susjednu sobu poput izbjeglice i spavam na osmini kreveta polugol kraj otvorenog prozora.smrznut poput djevojčice sa šibicama cvokotajući zubima jebem cijelo porodično stablo majmunu koji je zaključao vrata od sobe.

grrrrrrab ....3 dan

15 prosinac 2006

organizatori nas bude nakon dvosatnog gužvanja posteljine i slinjenja po jastuku.nakon 5 dana neprekidnog pijanstva se osjećam rastavljeno na proste faktore.izmrcvaren sam kao da me zarobljenog u tijelu činčile naguzio grizli sa 100 metara zaleta.dezorijentiran sam i zbunjen sa frizurom kao petardom počešljanom pa si na doručku žlicu guram u obraz umjesto u usta.
krećemo autobusom prema novom sadu.finci su se malo opustili pa mi pjesmom o medvjedu jogiju podižu mamurluk u sfere više od najviših soprana.kao da se vozim u autobusu sa 7 snjeguljičinih patuljaka koji se vraćaju kući iz rudnika.pokušavam odspavati gurajući si vinski čep u uho,ali drmusanje autobusa zbog razjebane ceste san jednostavno pretvara u misaonu imenicu.
Image Hosted by ImageShack.us
zaustavljamo se u sremskim karlovcima,gradu koji je još davne 1713 godine određen za sjedište srpskog pravoslavnog mitropolita.uživamo u lijepom vremenu i šetnji ovim zanimljivim gradom,posjećujemo crkvu i još nešto što sam prespavao na klupici u društvu vedrana i 2 slovenca.
Image Hosted by ImageShack.us
vedran ispušta prdac zabranjen ženevskom konvencijom kojim mi odčepljuje sinuse,a na nogavici od traperica pravi rupu,pa se bježeći glavom bez obzira priključujemo grupi u nastavku razgledanja grada.dolazimo do muzeja kroz koji nas vodi nekakav svećenik koji je ako je suditi po bradi veliki fun grupe zz top.govori dosta usporeno i jednolično kao da čita vodostaj rijeka na radiju,pa izlazim van iz muzeja jer obilazak postaje dosadniji od direktnog prijenosa rasta filodendrona u stakleniku.odlazimo u obilazak vinskih podruma po kojima su sremski karlovci poznati gdje slušamo zanimljivo predavanje o pčelama,medu,preradi vina....na degustaciji sam se probio u prve borbene redove tako da zbog mene i vukašina ostali uglavnom dobivaju prazne čaše.kupujemo njihova kvalitetna vina i bocu odlične medovače za koju žicamo otvarač.vodič nam održava predavanje poput zabrinute majke koja je uhvatila svojeg petogodišnjaka u krađi pekmeza o načinu na koji se konzumira rakija.ipak popušta pred suzom u našem molećivom pogledu i otvara nam rakiju uz molbu da pijemo u malim količinama i da ne sramotimo srbiju pred gostima iz inostranstva......samo sam doviknuo odlazeći sa otvorenom bocom:
ništa vi ne brinite,nećemo sramotiti srbiju pred gostima iz inostranstva jer MI smo gosti iz inostranstva.....
Image Hosted by ImageShack.us
pijani i mjehura prepunih poput prezrelog šipka na kraju sezone stižemo na petrovaradinsku tvrđavu.istrčavam iz autobusa rušeći poljaka i grkinju i mlazom snažnijim od dart vaderovog mača odvaljujem nekoliko cigli pišajući po tvrđavi.razgledavamo tvrđavu na koje se svake godine održava poznati "exit"festival i sa koje se pruža predivan pogled na dunav i cijeli novi sad.
uvijek u novi sad dolazim sa dvojakim osjećajima.zavolio sam jako taj grad i neke ljude u njemu,zavolio sam taj njihov usporeni način života,tu opuštenu atmosferu,grad u kojem sam se nekoliko puta kvalitetno zapio i u kojem se nikada nisam osjećao kao stranac.preskačem razgledavanje grada je me još uvijek sve u njemu podsjeća na mojcu.svaka ulica,svaki izlog ,ulični svirač kojem sam zlobno nekada davno ubacivao kune......previše toga me još veže za mojcu i stišće srce poput drobilice za orahe pa da od grada suzama ne radim veneziju odlučih se za posjetu nekoj pivnici u društvu miška,katarine,moja 2 riječana,dražena.......
Image Hosted by ImageShack.us
nakon odrađene turneje 4 kafane odlazimo do restorana "čerčil".poslužuju nas 2 konobara slavko i draža.zezam se sa miškom da je draža sigurno doveden za provokaciju i igramo igru u kojoj miško pojede sve što donese draža,a ja sve što donese slavko.problem je nastao kada je draža donio meso,a slavko salatu:((((e bem ti nacionalizam:)
ionako sam zadnjih par dana pojeo toliko mesa da mi je neugodno pogledati kravi u oči.
odlazak u kafanu uz živu muziku kojom nas grupa cigoša svirača sa pozamašnom kolekcijom zlatnih zubiju svih pogađa pravo u srce.nastavlja se fenomenalna atmosfera,pleše se po stolovima,pjeva,pije......koljeno jednostavno samo poskakuje u ritmu.kad se samo sjetim da bi mi cigoše trubače izbombardirali krompirima sa balkona kada bi se kojim slučajem pojavili u ulici.
vrijeme je proletilo i morali smo se potrpati u autobus i vratiti u beograd.prvi puta da napuštam novi sad,a da nisam pustio suzu za mojcom........za malo.
e jebem ti cigoša svirača i onu tablu novog sada što je nisu mogli pomaknuti koji metar bliže.

<< Arhiva >>